Značenje pojma “Apelacija”

Podeli sadržaj

Apelacija

Apelacija je zakonski definisano geografsko područje koje se koristi za klasifikaciju vina prema njegovom poreklu, specifičnostima klime, tla, i tradiciji proizvodnje, kao i za definisanje pravila za uzgoj grožđa i proizvodnju vina, poznata i kao klasifikacioni sistem.
Postoje različiti nazivi širom sveta, sa značajnim primerima uključujući francuski AOC (Appellation d’Origine Contrôlée) ili IGP (Indication Géographique Protégée), italijanski DOCG (Denominazione di Origine Controllata e Garantita) ili DOC (Denominazione di Origine Controllata), španski DO (Denominación de Origen), kao i američka AVA (American Viticultural Areas).
 

Prvi zakonski definisan naziv bio je Kjanti “Chianti” u Italiji, ustanovljen početkom 18. veka.

 
Francuski zakoni o apelacijama ustanovljeni su početkom 1900-ih za borbu protiv falsifikovanih vina, ovi zakoni regulišu sve aspekte proizvodnje vina, od selekcije grožđa do flaširanja (način flaširanja, vrsta pampura, itd), obezbeđujući autentičnost vina.
 
Primera radi propisi u Šampanji strogo regulišu proizvodnju šampanjca, uključujući i zahtev za ručno branje grožđa i upotrebu specifičnih sorti: Pinot Noir, Chardonnay, and Pinot Meunier. Proces proizvodnje vina uključuje drugu fermentaciju u boci koja nastaje nakon dodavanja kvasca i šećera što dovodi do karbonizacije, doprinoseći jedinstvenim karakteristikama šampanjca. Dok burgundija ima složenu hijerarhiju od 84 naziva. Osnovu čine regionalna vina (80%), zatim seoska vina (12%), premier cru (7%) i grand cru (1%). Dozvoljeno je samo nekoliko sorti grožđa, prvenstveno Šardone (Chardonnay) za belo i Pinot Noir za crveno, sa terroarom koji značajno utiče na karakteristike vina. Bordo ima 57 naziva, kategorisanih na desnu i levu obalu, od kojih svaka proizvodi različite stilove vina.
 
Primer određene apelacije
                                                                                 Primer određene apelacije

Osnovni elementi apelacije

Apelacija nije samo geografska oznaka; ona uključuje niz pravila i propisa koji osiguravaju da vino odražava autentičnost i kvalitet vezan za određen region. Ti propisi mogu obuhvatiti:
 
  1. Geografski poreklo: Grožđe mora dolaziti iz definisanog područja.
  2. Sorta grožđa: Samo određene sorte grožđa smeju se koristiti.
  3. Metode uzgoja i proizvodnje: Ograničenja u vezi sa tehnikama vinifikacije, maksimalnim prinosom, minimalnim nivoom alkohola, itd.
  4. Specifični stil vina: Pravila mogu diktirati karakteristike krajnjeg proizvoda (npr. boju, aromu, ukus).

Ciljevi apelacije

  • Zaštita porekla i autentičnosti: Osigurava da vino predstavlja specifične karakteristike svog regiona.
  • Standardizacija kvaliteta: Pruža potrošačima garanciju kvaliteta.
  • Promocija lokalnih tradicija: Štiti tradicionalne metode uzgoja i proizvodnje.

Italijanski sistem vinskih apelacija

  • DOCG (Denominazione di Origine Controllata e Garantita)

    • Najviši nivo italijanskih vina.
    • Garantuje strogo kontrolisano poreklo i kvalitet.
    • Svako DOCG vino prolazi kroz analizu i degustaciju pre nego što dobije pečat odobrenja.
    • Primera radi: Barolo, Brunello di Montalcino, Chianti Classico.
  • DOC (Denominazione di Origine Controllata)

    • Kontrolisano poreklo vina iz određenih geografskih regiona.
    • Manje stroga pravila u odnosu na DOCG, ali i dalje osigurava kvalitet i vezu sa regijom.
    • Primera radi: Soave DOC, Valpolicella DOC.
  • IGT (Indicazione Geografica Tipica)

    • Namenjena vinima koja dolaze iz određenih geografskih područja, ali imaju manje restrikcija u pogledu sorte grožđa, metoda proizvodnje i stila.
    • Omogućava vinarima veću kreativnost.
    • Primera radi: Toscana IGT (poznata po “supertoskan” vinima).
  • Vino da Tavola (Stono vino)

    • Osnovna kategorija italijanskih vina.
    • Ova vina nemaju specifična pravila o geografskom poreklu, sortama grožđa ili metodama proizvodnje.
Svaka apelacija ima specifična pravila koja uključuju dozvoljene sorte grožđa, stil vina, metode proizvodnje, minimalno odležavanje i karakteristike krajnjeg proizvoda. Pravila postavlja i nadzire italijanski zakon, a kontrolu sprovode lokalne i nacionalne institucije.
 
Ovaj sistem osigurava visok kvalitet italijanskih vina i prepoznatljivost širom sveta.
 

Francuski sistem vinskih apelacija

  • AOC (Appellation d’Origine Contrôlée)

    • Najstroža i najprestižnija kategorija.
    • Reguliše geografsku zonu, sorte grožđa, metode uzgoja, prinos i tehnike proizvodnje.
    • Primera radi: Châteauneuf-du-Pape AOC, Margaux AOC.
  • IGP (Indication Géographique Protégée)

    • Poznata i kao Vin de Pays (regionalno vino).
    • Fleksibilnija pravila od AOC; dozvoljava eksperimentisanje i širi spektar sorti grožđa.
    • Primera radi: Pays d’Oc IGP
  • Vin de France

    • Osnovna kategorija vina (ranije poznata kao Vin de Table).
    • Nema ograničenja u vezi sa geografskim poreklom ili sortama grožđa.
    • Omogućava vinarima da stvaraju vina bez striktnih pravila.

Američki sistem vinskih apelacija: AVA (American Viticultural Areas)

  • Šta je AVA?

    • AVA je geografski definisano područje priznato od strane američkog Zavoda za poreze i trgovinu alkoholom i duvanom (Alcohol and Tobacco Tax and Trade Bureau – TTB).
    • Identifikuje specifične karakteristike vinogradarskog regiona, uključujući klimu, tlo, nadmorsku visinu i druge faktore koji utiču na uzgoj grožđa.
  • Pravila za AVA vina:

    • Da bi vino nosilo oznaku AVA, najmanje 85% grožđa mora poticati iz te specifične AVA oblasti.
    • Ako je AVA navedena na etiketi, vino mora biti proizvedeno u skladu s osnovnim standardima kvaliteta i porekla.
    • Za razliku od evropskih sistema, AVA ne propisuje koje sorte grožđa treba koristiti, stilove vina ili metode proizvodnje i proizvođači imaju veću slobodu u proizvodnji vina. U Evropi se na etiekti ističe nazov apelacije tj regiona iz kog vino dolazi dok je u Americi fokus na sorti grožđa.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top