Čaša crvenog vina uz crne ribizle, trešnje i maline na drvenom stolu

Zašto vino miriše na voće kada u njemu nema voća?

Podeli sadržaj

Zašto vino miriše na voće kada u njemu nema voća?

Kako u čaši Cabernet Sauvignona prepoznajemo crnu ribizlu, u Sauvignon Blanc-u marakuju, a u Chardonnay-u jabuku ili breskvu? Odgovor se krije u fascinantnoj hemiji grožđa, fermentacije i sazrevanja vina.

Kada pomirišemo čašu vina, često prepoznajemo arome koje nas podsećaju na voće, cveće, začine ili druge poznate mirise.

U Cabernet Sauvignonu možemo osetiti crnu ribizlu, u Pinot Noir-u trešnju i malinu, dok Sauvignon Blanc često asocira na grejpfrut, marakuju ili sveže pokošenu travu.

Međutim, ova vina najčešće nisu proizvedena dodavanjem pomenutog voća.

Njihove arome nastaju prirodnim putem, zahvaljujući brojnim hemijskim jedinjenjima prisutnim u grožđu i onima koja se razvijaju tokom fermentacije i sazrevanja.

Da bismo razumeli zbog čega vino miriše na voće, potrebno je da upoznamo tri glavna izvora njegovog aromatskog karaktera: grožđe, fermentaciju i proces sazrevanja.

Kako naš nos prepoznaje arome vina?

Čulo mirisa omogućava nam da prepoznamo veliki broj različitih isparljivih jedinjenja.

Kada pomirišemo vino, određeni molekuli dospevaju do mirisnih receptora u nosu.

Mozak zatim obrađuje ove informacije i povezuje ih sa poznatim mirisima iz prethodnog iskustva.

Zato aroma koja jednu osobu podseća na crnu ribizlu, drugoj može biti bliža kupini ili nekoj drugoj vrsti tamnog bobičastog voća.

Takve razlike ne znače nužno da je jedan degustator u pravu, a drugi nije.

Naše sposobnosti prepoznavanja aroma razvijaju se kroz iskustvo, pažnju i redovnu degustaciju.

Zašto se koriste opisi poput trešnje, jabuke ili vanile?

U profesionalnoj degustaciji opisujemo aromatske utiske pomoću poznatih mirisa.

Na primer, izraz „aroma trešnje“ znači da vino sadrži mirisne komponente koje izazivaju senzornu asocijaciju na trešnju.

To ne znači da je trešnja dodata u vino.

Slično tome, vino koje miriše na vanilu može imati aromatska jedinjenja povezana sa upotrebom hrastovih buradi, a ne sa dodatkom ekstrakta vanile.

Ovakva terminologija omogućava degustatorima da što preciznije komuniciraju svoje utiske.

Primarne arome – šta vino nasleđuje od grožđa?

Primarne arome povezane su sa sortom grožđa, njegovom zrelošću i uslovima u kojima je uzgajano.

Različite sorte poseduju različite aromatske komponente i njihove prekursore.

Aromatski prekursori su jedinjenja iz kojih se tokom proizvodnje ili sazrevanja mogu osloboditi ili razviti mirisne supstance.

Neka od tih jedinjenja u grožđu nemaju izražen miris, ali mogu doprineti karakteru vina nakon fermentacije.

Terpeni – cvetne i voćne arome

Terpeni predstavljaju grupu aromatskih jedinjenja koja imaju važnu ulogu kod određenih aromatičnih vinskih sorti.

Posebno su značajni kod Muscata, Gewürztraminera i drugih izrazito aromatičnih sorti.

Među poznatim jedinjenjima iz ove grupe nalaze se linalol, geraniol i nerol.

Njihovo prisustvo može doprineti mirisima koji podsećaju na:

  • ružu;

  • cvet narandže;

  • citrusno voće;

  • druge cvetne i voćne note.

Međutim, terpeni nisu jedini izvor voćnih aroma vina.

Tioli – prepoznatljive arome tropskog voća

Određena isparljiva sumporna jedinjenja, poznata kao sortni tioli, mogu imati izuzetno važnu ulogu u aromatskom profilu vina.

Iako naziv ove grupe jedinjenja može zvučati neprivlačno, pojedini tioli u odgovarajućim koncentracijama doprinose veoma prijatnim aromama.

Kod Sauvignon Blanc-a posebno su značajni tioli povezani sa mirisima:

  • grejpfruta;

  • marakuje;

  • tropskog voća.

Njihov uticaj može biti primetan čak i pri izuzetno malim koncentracijama.

Metoksipirazini – zelene i biljne arome

Metoksipirazini predstavljaju još jednu važnu grupu aromatskih jedinjenja.

Mogu doprineti mirisima koji podsećaju na zelenu papriku, određeno bilje ili sveže zelene biljne delove.

Takvi utisci mogu se javiti kod Cabernet Sauvignona, Cabernet Franc-a i Sauvignon Blanc-a.

Njihova izraženost zavisi od sorte, zrelosti grožđa i uslova uzgoja.

Kako klima i vinograd utiču na voćne arome?

Iako sorta postavlja osnovu aromatskog profila, uslovi u vinogradu značajno utiču na njegov razvoj.

Posebno su važni:

  • temperatura tokom vegetacije;

  • izloženost sunčevoj svetlosti;

  • količina padavina i dostupnost vode;

  • nadmorska visina;

  • stanje i zrelost grožđa;

  • trenutak berbe.

Hladnije vinske regije

U hladnijim uslovima grožđe često zadržava izraženiju prirodnu kiselost.

Vina iz takvih područja mogu pokazivati svežije voćne karakteristike.

Kod belih vina to mogu biti zelena jabuka, limun ili limeta.

Kod crvenih vina često se javljaju utisci crvene ribizle, višnje ili sveže maline.

Toplije vinske regije

U toplijim uslovima grožđe obično dostiže viši nivo zrelosti i šećera.

To može doprineti punijem telu i izraženijim aromama zrelog voća.

Kod belih vina mogu se pojaviti utisci breskve, kajsije, ananasa ili drugih tropskih plodova.

Kod crvenih vina aromatski karakter može se pomeriti prema zreloj trešnji, kupini ili šljivi.

Ipak, ove razlike predstavljaju opšte tendencije, a ne pravila koja važe za svaku sortu i svako podneblje.

Sekundarne arome – šta se dešava tokom fermentacije?

Fermentacija predstavlja jedan od najvažnijih procesa u nastanku aromatskog karaktera vina.

Tokom alkoholne fermentacije kvasci pretvaraju šećere iz grožđanog soka u alkohol i ugljen-dioksid.

Istovremeno nastaje veliki broj drugih jedinjenja koja doprinose mirisu i ukusu vina.

Među njima posebno mesto zauzimaju estri.

Estri – jedan od razloga zašto vino miriše voćno

Estri su jedinjenja koja često doprinose voćnim aromama nastalim tokom fermentacije.

Pojedini estri mogu stvarati utiske koji podsećaju na jabuku, krušku, bananu ili drugo voće.

Njihova proizvodnja zavisi od više faktora, uključujući:

  • soj kvasca;

  • temperaturu fermentacije;

  • sastav grožđanog soka;

  • dostupnost hranljivih materija za kvasce;

  • trajanje i uslove fermentacije.

Zato dva vina proizvedena od iste sorte i iz istog vinograda mogu imati različite aromatske profile ukoliko se fermentacija sprovodi na različite načine.

Da li temperatura fermentacije utiče na aromu?

Da.

Temperatura utiče na aktivnost kvasaca, razvoj aromatskih jedinjenja i njihove gubitke tokom fermentacije.

Kod pojedinih belih vina niže temperature mogu doprineti očuvanju određenih svežih, voćnih aroma.

Kod crvenih vina temperatura je važna i za izdvajanje boje i tanina iz pokožice grožđa.

Međutim, ne postoji jedna idealna temperatura koja odgovara svim sortama i svim stilovima vina.

Vinar je prilagođava željenom karakteru vina, sastavu grožđa i tehnologiji proizvodnje.

Spontana i kontrolisana fermentacija

Fermentacija se može odvijati uz korišćenje selekcionisanih sojeva kvasaca ili uz učešće mikroorganizama prirodno prisutnih u grožđu i podrumskom okruženju.

Oba pristupa mogu dati kvalitetna vina.

Selekcionisani kvasci omogućavaju veću predvidljivost određenih aspekata fermentacije.

Spontana fermentacija može doprineti drugačijem aromatskom izrazu, ali zahteva odgovarajuće praćenje procesa.

Konačan kvalitet vina ne zavisi samo od izbora kvasaca, već od njihovog delovanja u kombinaciji sa sirovinom i uslovima proizvodnje.

Malolaktička fermentacija i karakteristične kremaste note

Pored alkoholne fermentacije, određena vina prolaze i kroz malolaktičku fermentaciju, odnosno malolaktičku konverziju.

Tokom ovog procesa bakterije pretvaraju jabučnu kiselinu u mlečnu kiselinu.

To može smanjiti osećaj oštre kiselosti i doprineti mekšoj teksturi vina.

U određenim uslovima nastaje i jedinjenje poznato kao dijacetil, koje može dati aromu nalik puteru.

Zbog toga pojedini stilovi Chardonnay-a pokazuju prepoznatljive puteraste ili kremaste note.

Ipak, takav aromatski karakter nije obavezna posledica svake malolaktičke fermentacije.

Njegova izraženost zavisi od više tehnoloških i hemijskih faktora.

Kako hrastova burad menjaju aromu vina?

Hrastovo bure nije samo posuda u kojoj vino sazreva.

Ono može doprineti aromatskoj složenosti, teksturi i strukturi vina.

Posebno značajan uticaj mogu imati nova hrastova burad.

U zavisnosti od vrste hrasta, načina izrade bureta i intenziteta termičke obrade njegove unutrašnjosti, vino može razviti arome koje podsećaju na:

  • vanilu;

  • karanfilić;

  • kokos;

  • tost;

  • dim;

  • slatke začine.

Zašto vino iz hrasta može mirisati na vanilu?

Jedno od aromatskih jedinjenja povezanih sa drvetom jeste vanilin.

Njegovo prisustvo može doprineti prepoznatljivoj aromi vanile.

Druga jedinjenja, uključujući određene hrastove laktone i fenolne komponente, mogu doprineti utiscima kokosa, začina ili dima.

Da li novo i staro bure imaju isti uticaj?

Ne.

Nova hrastova burad uglavnom imaju izraženiji potencijal za prenos aromatskih jedinjenja u vino.

Ponovnom upotrebom taj uticaj postepeno slabi.

Međutim, starije bure i dalje može imati tehnološku ulogu tokom sazrevanja.

Na konačan rezultat utiču i zapremina bureta, vreme kontakta sa drvetom, vrsta hrasta i karakter samog vina.

Tercijarne arome – kako vino razvija složenost tokom odležavanja?

Tokom odležavanja u boci vino prolazi kroz postepene hemijske promene.

Određene sveže voćne arome mogu postati manje izražene, dok se istovremeno razvijaju novi aromatski utisci.

Ove note nazivamo tercijarnim aromama.

Kod zrelih crvenih vina mogu se pojaviti mirisi koji podsećaju na:

  • suvo lišće;

  • kožu;

  • duvan;

  • šumsko tlo;

  • pečurke;

  • suvo voće.

Kod pojedinih belih vina mogu se razviti note meda, orašastih plodova ili drugih složenijih aromatskih karakteristika.

Važno je naglasiti da ne postaje svako vino kvalitetnije starenjem.

Mnoga vina namenjena su konzumiranju dok dominiraju njihove sveže i primarne voćne arome.

Kako tokom degustacije razlikovati primarne, sekundarne i tercijarne arome?

Za početak nije potrebno poznavati hemijsku strukturu svakog aromatskog jedinjenja.

Mnogo je korisnije razumeti osnovnu razliku između tri grupe aroma.

Primarne arome

Povezane su sa sortom grožđa i njegovim karakteristikama.

Primeri: sveže voće, određene cvetne i biljne note.

Sekundarne arome

Povezane su sa fermentacijom i postupcima proizvodnje.

Primeri: određene fermentacione voćne note, puterasti karakter povezan sa dijacetilom i arome vanile ili tosta iz hrasta.

Tercijarne arome

Razvijaju se tokom sazrevanja i starenja vina.

Primeri: suvo lišće, koža, pečurke, duvan i određene note suvog voća.

U kvalitetnom i složenom vinu različite grupe aroma mogu se skladno preplitati.

Često postavljana pitanja

Da li se u vino dodaju voćne arome?

Kod uobičajenih mirnih vina, voćne arome uglavnom potiču od grožđa i procesa proizvodnje, bez dodavanja drugog voća.

Postoje i aromatizovana vinska pića, ali ona predstavljaju posebnu kategoriju proizvoda.

Zašto Sauvignon Blanc miriše na marakuju?

Određena isparljiva jedinjenja, posebno sortni tioli, mogu doprineti aromama koje podsećaju na marakuju, grejpfrut i drugo tropsko voće.

Zašto Chardonnay ponekad miriše na puter?

Puteraste note mogu biti povezane sa prisustvom dijacetila, čiji nastanak može biti povezan sa malolaktičkom fermentacijom.

Da li su izraženije arome znak kvalitetnijeg vina?

Ne nužno.

Kvalitet vina ne određuje samo intenzitet mirisa.

Važni su i njegova aromatska čistoća, složenost, ravnoteža i trajanje prijatnih utisaka.

Zaključak: hemija koja stvara doživljaj

Arome vina nastaju kroz složenu interakciju prirodnih jedinjenja grožđa, aktivnosti mikroorganizama i hemijskih promena tokom sazrevanja.

Iako u čaši Cabernet Sauvignona nema dodatih crnih ribizli, naš nos može prepoznati aromatske utiske koji veoma podsećaju na ovo voće.

Upravo ta sposobnost vina da razvije veliki broj poznatih i složenih mirisa predstavlja jednu od njegovih najfascinantnijih osobina.

*Razumevanje porekla aroma omogućava nam da vino ne posmatramo samo kroz etiketu i cenu, već kroz sortu, podneblje, način proizvodnje i jedinstveni karakter svake boce.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top