Posle gotovo pola veka selekcije i eksperimentalnog uzgoja, Kostarika je zvanično registrovala svoju prvu domaću vinsku sortu grožđa. Novi hibrid Peppevidor prilagođen je tropskim klimatskim uslovima i mogao bi da otvori nove mogućnosti za proizvodnju vina u regionima koji se tradicionalno ne smatraju pogodnim za vinogradarstvo.
Peppevidor – nova sorta prilagođena tropskoj klimi
Kostarika je napravila značajan iskorak u razvoju vinogradarstva zvaničnom registracijom sorte
Peppevidor, nastale višedecenijskim istraživačkim radom italijanskog vinogradara i oplemenjivača Virgilija Vidora. Ova sorta predstavlja rezultat ukrštanja lokalne divlje vinove loze (
Vitis tiliifolia), rasprostranjene u Centralnoj Americi, i evropske plemenite vinove loze (
Vitis vinifera), od koje potiče najveći broj međunarodno poznatih vinskih sorti. Osnovni cilj ovog ukrštanja bio je razvoj vinove loze koja može uspešno da raste i donosi rod u uslovima visokih temperatura, bez izraženog zimskog mirovanja karakterističnog za tradicionalne vinogradarske regione. Prema informacijama koje je objavio kostarikanski list
The Tico Times, Peppevidor je dobio zvanično priznanje Nacionalne kancelarije za seme Kostarike (
Oficina Nacional de Semillas), čime je potvrđen njegov status nove biljne sorte.
Zašto je uzgoj evropske vinove loze izazovan u tropskim područjima?
Tradicionalno vinogradarstvo uglavnom je razvijeno u područjima umerene klime, gde se tokom godine smenjuju jasno izraženi vegetacioni period i faza zimskog mirovanja. Kod evropske vinove loze (
Vitis vinifera), sezonske promene temperature i trajanja dana utiču na fiziološke procese, razvoj pupoljaka, vegetativni rast i sazrevanje grožđa. U tropskim područjima, poput Kostarike, odsustvo dovoljno hladnog zimskog perioda može otežati ujednačeno kretanje vegetacije i upravljanje proizvodnim ciklusom. Dodatni izazov predstavljaju biljne bolesti, naročito one čiji razvoj pogoduje toplija klima. Jedna od najznačajnijih je
Pirsova bolest (
Pierce’s disease), koju izaziva bakterija
Xylella fastidiosa. Ovaj patogen naseljava provodne sudove biljke, ometa transport vode i može izazvati sušenje delova čokota, smanjenje prinosa, a u težim slučajevima i propadanje cele biljke. Prema navodima oplemenjivača, Peppevidor pokazuje otpornost na ovu bakteriju i sposobnost razvoja bez izraženog hladnog perioda, što predstavlja važnu prednost za njegov uzgoj u tropskim područjima. Ipak, za potpunu procenu agronomskog potencijala sorte neophodni su dugoročni podaci o prinosima, zdravstvenom stanju čokota i kvalitetu grožđa u različitim proizvodnim uslovima.
Pola veka istraživanja i eksperimentalnog vinogradarstva
Priča o nastanku sorte Peppevidor počinje 1972. godine, kada se Virgilio Vidor, tada dvadesetčetvorogodišnjak, doselio iz Italije u Kostariku zajedno sa porodicom. Poreklom iz vinogradarskog područja u blizini Treviza, poznatog po proizvodnji proseka, Vidor je sa porodicom započeo uzgoj vinove loze na imanju u provinciji Gvanakaste, nedaleko od pacifičke obale. Tokom sedamdesetih godina prošlog veka učestvovao je u projektu razvoja tropskog vinogradarstva, koji su finansijski podržali Vlada Kostarike i Američka agencija za međunarodni razvoj (
USAID). Prvobitni pokušaji uzgoja vinove loze suočili su se sa brojnim problemima, pre svega zbog bolesti i specifičnih klimatskih uslova. Umesto odustajanja od proizvodnje, Vidor je istraživanja usmerio na oplemenjivanje i ukrštanje različitih genetskih tipova vinove loze. Tokom narednih decenija razvijao je i ispitivao veliki broj hibrida, nastojeći da objedini otpornost lokalnih divljih vrsta sa karakteristikama evropskih vinskih sorti. Rezultat ovog dugotrajnog rada jeste Peppevidor, sorta čiji naziv predstavlja ličnu posvetu njegovom preminulom bratu Đuzepeu (
Giuseppe), čiji je nadimak bio Peppe.
Zvanična registracija i naučna potvrda
Postupak registracije sorte pokrenut je u junu 2024. godine pred Nacionalnom kancelarijom za seme Kostarike. U procesu stručnog ispitivanja učestvovao je i Tehnološki institut Kostarike (
Tecnológico de Costa Rica – TEC), čiji su stručnjaci sproveli potrebnu tehničku evaluaciju za priznavanje nove sorte. Prema navodima predstavnika instituta, ovo je bilo prvo ispitivanje te vrste koje je ustanova realizovala. Zvanična registracija potvrđuje da je Peppevidor prepoznat kao zasebna biljna sorta, ali je važno razlikovati sortno priznavanje od komercijalne potvrde njenog dugoročnog vinogradarskog i enološkog potencijala. Za širu primenu u proizvodnji vina biće značajna dalja istraživanja stabilnosti prinosa, hemijskog sastava grožđa i kvaliteta vina kroz različite berbe.
Kakva vina daje Peppevidor?
Iako je sorta tek nedavno dobila zvanično priznanje, od njenog grožđa već su proizvedena eksperimentalna vina. Prema dosadašnjim opisima degustatora, vino karakteriše svetlija crvena boja, uz zanimljive aromatske nijanse koje podsećaju na kafu, jedan od najprepoznatljivijih poljoprivrednih proizvoda Kostarike. Takav aromatski profil predstavlja zanimljiv početni pokazatelj, ali još nije dovoljno detaljno dokumentovan da bi se definisao pouzdan senzorski identitet sorte. Za ozbiljniju enološku procenu bilo bi potrebno analizirati:
- sadržaj šećera i ukupnih kiselina u grožđu;
- pH vrednost i fenolni sastav;
- koncentraciju i stabilnost antocijana;
- strukturu i kvalitet tanina;
- aromatski potencijal i ponašanje tokom fermentacije;
- sposobnost vina za sazrevanje i odležavanje.
Posebno će biti interesantno utvrditi kako visoke temperature i specifični tropski uslovi utiču na očuvanje kiselina i razvoj aromatskih jedinjenja. Upravo ravnoteža između šećera, kiselina i fenolne zrelosti predstavlja jedan od najvećih izazova proizvodnje kvalitetnih vina u toplim klimatskim područjima. Za bolje razumevanje tehnoloških postupaka koji utiču na stil vina, pročitajte i tekst
Malolaktička fermentacija (MLF) u proizvodnji vina, u kojem objašnjavamo kako određeni procesi utiču na kiselost i senzorske karakteristike vina.
Može li Peppevidor promeniti budućnost tropskog vinogradarstva?
Razvoj ove sorte ima značaj koji prevazilazi lokalne okvire Kostarike.
Klimatske promene već predstavljaju ozbiljan izazov za tradicionalne vinogradarske regione. Porast prosečnih temperatura, sve učestaliji toplotni talasi, promene režima padavina i veći pritisak pojedinih bolesti podstiču istraživanja sorti sa izraženijom otpornošću i sposobnošću prilagođavanja. U tom kontekstu, hibridizacija i selekcija vinove loze dobijaju sve važniju ulogu u savremenom vinogradarstvu. Peppevidor je interesantan upravo zato što kombinuje genetski materijal lokalne divlje vinove loze sa evropskom vrstom koja je osnova tradicionalne proizvodnje vina. Ipak, prilagođenost jednoj tropskoj sredini ne znači automatski da će sorta pokazivati iste rezultate u svim toplim regionima. Njena primena u drugim područjima zahtevala bi dodatna agronomska ispitivanja, uključujući reakciju na različita zemljišta, količine padavina, bolesti i tehnologije uzgoja. O uticaju različitih klimatskih i proizvodnih uslova na karakter vina više možete pročitati u našem vodiču
Crvena vina za WSET 2 – ključne apelacije, stilovi i termini.
Nova stranica vinske istorije Kostarike
Kostarika nije tradicionalno poznata kao vinska zemlja. Njena poljoprivredna proizvodnja mnogo se češće povezuje sa kafom, bananama i drugim tropskim kulturama. Iako su se na njenoj teritoriji i ranije uzgajale određene sorte grožđa, uključujući hibride poput sorte Isabella, Peppevidor predstavlja važan korak jer je reč o sorti razvijenoj u samoj zemlji i zvanično priznatoj kao novoj biljnoj sorti. Za Virgilija Vidora, koji je istraživanju tropskog vinogradarstva posvetio više od pet decenija, ova registracija predstavlja priznanje dugogodišnjem naučnom i praktičnom radu. Za Kostariku, međutim, ona može označiti početak razvoja prepoznatljivog lokalnog vinskog identiteta.
Peppevidor za sada nije dokaz da će tropska vina postati nova velika kategorija svetskog vinarstva, ali jeste pokazatelj koliko inovacije u oplemenjivanju vinove loze mogu proširiti granice savremenog vinogradarstva.
U vremenu kada se vinska industrija sve intenzivnije prilagođava klimatskim promenama, ovakva istraživanja imaju sve veći značaj – ne samo za nove proizvođačke regione već i za budućnost već etabliranih vinskih područja.