Slepa degustacija četiri uzorka vina u čašama, sa bocama prekrivenim neprovidnim navlakama

Šta je slepa degustacija vina i kako se pravilno sprovodi?

Podeli sadržaj

Slepa degustacija vina – kako prepoznati kvalitet bez uticaja etikete?

Da li bismo isto ocenili vino kada ne bismo znali njegovu cenu, proizvođača ili regiju porekla? Slepa degustacija pruža priliku da odgovorimo na ovo pitanje i razvijemo sposobnost samostalne procene vina.

Zamislite da se ispred vas nalaze četiri čaše vina. Ne znate njihovo poreklo, proizvođača, godinu berbe niti cenu.

Jedino na šta možete da se oslonite jesu sopstvena čula.

Upravo na tom principu zasniva se slepa degustacija vina – metoda koja omogućava da se vino procenjuje bez prethodnog poznavanja njegovog identiteta.

Ova tehnika koristi se tokom profesionalnih vinskih takmičenja, somelijerskih edukacija i stručnih degustacija, ali predstavlja i izuzetno zanimljiv način za razvijanje vinskog znanja kod kuće.

Njena najveća vrednost nije u pogađanju etikete, već u učenju kako da prepoznamo karakteristike i kvalitet vina na osnovu onoga što zaista osećamo u čaši.

Šta je slepa degustacija vina?

Slepa degustacija (blind tasting) predstavlja metodu u kojoj degustator nema informacije o identitetu vina koje ocenjuje.

Najčešće su sakriveni:

  • naziv proizvođača;

  • etiketa i brend;

  • vinska regija;

  • sorta grožđa, ako je cilj njeno prepoznavanje;

  • godina berbe;

  • maloprodajna cena.

U zavisnosti od svrhe degustacije, određene informacije ipak mogu biti unapred poznate.

Na primer, tokom profesionalne degustacije Pinot Noir-a učesnici mogu znati da su sva vina proizvedena od iste sorte, ali ne i iz kojih vinarija dolaze.

U drugim slučajevima cilj može biti prepoznavanje sorte, porekla ili godine berbe bez ikakvih dodatnih informacija.

Zašto je slepa degustacija važna?

Na naše opažanje vina mogu uticati očekivanja.

Poznata etiketa, visoka cena ili reputacija određene vinske regije mogu oblikovati naš stav još pre prvog gutljaja.

Slepa degustacija smanjuje uticaj takvih očekivanja i podstiče pažljiviju analizu vina.

Ipak, važno je razumeti da nijedna senzorna procena nije potpuno oslobođena subjektivnosti.

Na degustacioni doživljaj utiču i iskustvo, umor, prethodno konzumirana hrana, temperatura vina i individualna osetljivost čula.

Zato je osnovni cilj slepe degustacije da procena bude što doslednija i zasnovana na jasno definisanim kriterijumima.

Koja je razlika između slepe i dvostruko slepe degustacije?

Kod klasične slepe degustacije identitet vina nije poznat učesnicima, ali osoba koja organizuje degustaciju može znati raspored uzoraka.

Kod dvostruko slepe degustacije identitet uzoraka nije poznat ni osobama koje direktno sprovode ocenjivanje, sve do završetka postupka.

Ovakav pristup dodatno smanjuje mogućnost nenamernog uticaja organizatora na učesnike.

U kućnim uslovima sasvim je dovoljno da jedna osoba pripremi i označi uzorke, a da degustatori nemaju uvid u njihovo poreklo.

Kako organizovati slepu degustaciju kod kuće?

Za kvalitetnu degustaciju nije potrebna skupa oprema.

Mnogo su važniji dobra organizacija, odgovarajući uslovi i dosledan način ocenjivanja.

1. Izaberite vina koja želite da uporedite

Za početak preporučujemo tri do četiri vina.

Najkorisnije je izabrati uzorke koji omogućavaju jasno poređenje.

Na primer:

Degustacija jedne sorte iz različitih regija

Četiri vina od Pinot Noir-a iz različitih vinogradarskih područja mogu pokazati kako klima i način proizvodnje oblikuju karakter sorte.

Degustacija različitih stilova iste sorte

Uporedite Chardonnay proizveden u neutralnim posudama sa primerkom koji je sazrevao u hrastovim buradima.

Poređenje različitih cenovnih kategorija

Odaberite nekoliko vina različitih cena, ali sličnog stila, kako biste procenili koji primerak najviše odgovara vašem ukusu i očekivanjima.

Važno je da cilj degustacije bude jasno definisan pre početka.

2. Sakrijte identitet boca

Najjednostavnije rešenje predstavljaju neprovidne navlake ili papirne kese.

Potrebno je sakriti etiketu, grlić i druge detalje koji mogu otkriti proizvođača.

Ako su oblici boca prepoznatljivi, organizator može unapred sipati vino u numerisane čaše, bez prisustva degustatora.

Uzorci se obeležavaju brojevima ili slovima, a njihov pravi identitet ostaje zabeležen u posebnoj evidenciji.

3. Obezbedite odgovarajuće uslove

Prostorija treba da bude dovoljno osvetljena, mirna i bez intenzivnih stranih mirisa.

Izbegavajte:

  • jake parfeme;

  • mirisne sveće;

  • dim;

  • intenzivne mirise hrane;

  • neposredno konzumiranje veoma ljutih ili začinjenih jela.

Idealno je koristiti jednake vinske čaše, kako oblik stakla ne bi uticao na poređenje uzoraka.

Takođe, sva vina uporedivog stila treba servirati na odgovarajućim i što ujednačenijim temperaturama.

Za laganija crvena vina često odgovara približno 12–14 °C, dok se puniji crveni stilovi uglavnom serviraju nešto topliji.

Kod belih vina temperatura zavisi od njihove strukture i aromatskog karaktera.

4. Pripremite vodu i neutralne zalogaje

Između uzoraka može se piti obična voda.

Neutralni krekeri ili jednostavan hleb mogu pomoći tokom dužih degustacija, ali ne predstavljaju zamenu za pauze.

Tokom profesionalnog ocenjivanja preporučuje se i korišćenje posude za ispljuvavanje vina, kako alkohol ne bi uticao na pažnju i sposobnost procene.

Kako se vino pravilno ocenjuje?

Profesionalna degustacija zasniva se na sistematskom posmatranju vina.

Jedan od međunarodno poznatih obrazovnih pristupa razvila je organizacija WSET (Wine & Spirit Education Trust).

Osnovni princip jeste da se vino analizira kroz izgled, miris, ukus i završnu procenu.

Prvi korak: izgled vina

Čašu blago nagnite iznad bele podloge.

Posmatrajte:

  • bistrinu;

  • intenzitet boje;

  • nijansu;

  • eventualne vidljive promene koje mogu biti povezane sa starošću ili stilom vina.

Boja može pružiti određene informacije o vinu, ali sama po sebi nije dovoljan pokazatelj kvaliteta.

Takođe, blaga mutnoća ne znači automatski da je vino neispravno.

Kod pojedinih nefiltriranih vina ona može biti očekivana karakteristika.

Drugi korak: miris

Prvo pomirišite vino dok čaša miruje.

Zatim je lagano zavrtite kako biste omogućili oslobađanje aromatskih jedinjenja.

Pokušajte da prepoznate različite grupe aroma.

Voćne arome: citrusno voće, jabuka, breskva, trešnja, šljiva ili bobičasto voće.

Cvetne arome: ruža, ljubičica, bagrem ili belo cveće.

Biljne arome: sveža trava, paprika, začinsko bilje ili sušeno lišće.

Arome povezane sa sazrevanjem: vanila, tost, koža, duvan, suvo voće ili zemljani tonovi.

Pored vrste aroma, procenjujte njihov intenzitet, složenost i čistoću.

Nije neophodno prepoznati svaku pojedinačnu aromu.

Važnije je razvijati sposobnost doslednog opisivanja onoga što osećate.

Treći korak: ukus i struktura

Uzmite mali gutljaj vina i obratite pažnju na nekoliko osnovnih elemenata.

Slatkoća – da li je vino suvo ili sadrži primetnu količinu zaostalog šećera?

Kiselost – koliko izražen osećaj svežine vino ostavlja u ustima?

Tanini – kod crvenih vina, koliko je izražen osećaj oporosti i kakva je njihova tekstura?

Alkohol – da li doprinosi ravnoteži ili se oseća previše izraženo?

Telo – da li vino deluje lagano, srednje puno ili puno?

Intenzitet ukusa – koliko su izražene njegove ukusne i aromatske karakteristike?

Posebno je važno posmatrati međusobnu ravnotežu ovih elemenata.

Vino sa visokim taninima nije automatski kvalitetnije od vina sa nežnijom strukturom.

Sve zavisi od sorte, stila i ukupne usklađenosti njegovih karakteristika.

Četvrti korak: završnica

Završnica predstavlja trajanje prijatnih ukusnih i aromatskih utisaka nakon gutanja ili ispljuvavanja vina.

Duža, skladna i složena završnica može biti jedan od pokazatelja kvaliteta.

Međutim, trajanje samo po sebi nije dovoljno.

Ako neprijatan, gorak ili neuravnotežen ukus ostaje dugo prisutan, to nije pozitivna karakteristika.

Važni su i kvalitet utiska, ravnoteža i složenost aroma koje ostaju nakon degustacije.

Da li je neophodno dodeljivati bodove?

Ne.

Za edukativnu degustaciju često je korisnije zapisati senzorne karakteristike svakog vina nego pokušavati da mu odmah dodelimo brojčanu ocenu.

Ako ipak želite poređenje kroz bodovanje, možete primeniti jednostavan sistem prilagođen vašoj grupi.

Na primer, svaki učesnik može oceniti:

  1. Aromatsku čistoću i prijatnost.

  2. Ravnotežu ukusa i strukture.

  3. Složenost aroma.

  4. Kvalitet završnice.

  5. Ukupan lični utisak.

Važno je unapred definisati značenje ocena i koristiti iste kriterijume za sve uzorke.

Takav kućni sistem nije isto što i standardizovana profesionalna ocena vina.

Kako pravilno tumačiti rezultate?

Kada svi učesnici završe degustaciju i zabeleže utiske, organizator može otkriti identitet vina.

Tada je zanimljivo uporediti:

  • poreklo;

  • sortu;

  • proizvođača;

  • godinu berbe;

  • način proizvodnje;

  • cenovnu kategoriju;

  • lične ocene učesnika.

Rezultati ponekad mogu biti iznenađujući.

Skuplje vino neće nužno biti omiljeno svakom degustatoru, baš kao što ni pristupačnija cena ne znači da je vino slabijeg kvaliteta.

Međutim, potrebno je razlikovati ličnu preferenciju od stručne procene kvaliteta.

Vino koje nam se najviše dopada ne mora nužno biti najkompleksnije ili tehnički najkvalitetnije u grupi.

Upravo zato slepa degustacija predstavlja odličan način da bolje razumemo sopstveni ukus, ali i objektivnije posmatramo strukturu i karakter vina.

Često postavljana pitanja

Da li je potrebno profesionalno znanje za slepu degustaciju?

Ne.

Slepa degustacija korisna je i početnicima. Najvažnije je da pažljivo posmatraju vino i beleže svoje utiske.

Koliko vina je najbolje degustirati?

Za početnu kućnu degustaciju preporučujemo tri ili četiri uzorka.

Veći broj vina može biti koristan tokom stručnih degustacija, ali zahteva više vremena i iskustva.

Da li profesionalni somelijeri uvek mogu prepoznati sortu i poreklo vina?

Ne.

Čak i iskusni degustatori mogu pogrešiti u prepoznavanju sorte, regije ili berbe.

Profesionalno znanje podrazumeva sposobnost analize i argumentovanja procene, a ne nepogrešivo pogađanje etikete.

Da li cena utiče na percepciju vina?

Može.

Poznavanje cene i reputacije proizvođača može oblikovati očekivanja degustatora.

Slepa degustacija pomaže da se taj uticaj smanji, ali ne uklanja sve subjektivne faktore.

Zaključak: znanje počinje kada etiketa nestane

Slepa degustacija jedan je od najzanimljivijih načina za upoznavanje vina.

Ona nas podstiče da pažljivije posmatramo boju, prepoznajemo arome, analiziramo strukturu i procenjujemo ravnotežu.

Ujedno nas uči da poznata etiketa i visoka cena nisu jedini kriterijumi na osnovu kojih treba donositi zaključke.

Najveća vrednost ove metode nije u tome da pogodimo šta se nalazi u čaši.

Njena prava vrednost jeste sposobnost da razumemo zašto nam se određeno vino dopada, kako je proizvedeno i koje karakteristike doprinose njegovom kvalitetu.

 

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top